Svaki moj povratak iz Hercegovine prepun je snažnih emocija. Imam osjećaj kao da sam nešto tamo ostavio i da se što prije trebam vratiti kako bih to ostavljeno ponovno pronašao. Ali uvijek drugačije. Izmijenjeno. Na bolje.
Hercegovina rastvara čovjeku dušu i liječi mu rane s kojima joj dolazi.
Citirati ću patera Iku Mandurića:
“Tko je kao Bog i to nikada ne smijemo prestati ponavljati, jer Bog je uvijek bio s nama i štitio nas. On stoji na početku svega i sve drži u svojoj ruci. Bog – To je Hercegovina u malom. Ovdje je fascinantno susresti živu vjeru, vjeru koja će odagnati sve laži, sumnje, ovo je mjesto gdje treba živjeti, ovdje je bogatstvo i svaki put mi dođe kad sam tu u Hercegovini da kleknem na ovoj Božjoj zemlji, jer ovdje je Bog učinio i čini po svome, unatoč svim pogibeljima Hercegovci su ostali vjerni Bogu, Hercegovina vjeruje i moli. Nema boljih života od onih koji su u vjeri i s Bogom žive, jer bijeda je tamo gdje Boga nema.“
Hvala svima koji su bili nazočni mojem svjedočenju u Čitluku. Hvala Danijeli i „Glasu Brotnja“ koji su sve organizirali, „Logoviti“ iz Mostara mojem nakladniku i župniku fra Miri Šegi na domaćinstvu.
Moram pozdraviti na poseban način osoblje hotela „Kaktus“ u Čitluku i poglavito Zorana i sve one koji su dio hotela „Marconi“ u Međugorju. To je vrhunski profesionalizam, ali s dimenzijom posebne dobrodošlice koja je svojstvena samo rijetkima. Ostanite takvi.