ONI DRUGAČIJE NE ZNAJU

Prošlog vikenda u Vukovaru se održala konferencija nazvana “Prava manjina-održivo društvo”Tema rasprave bila su prava manjina u Hrvatskoj te dijalog o istome. U dijalogu su sudjelovali predstavnici nevladinih udruga, Mirela Holy, veleposlanik Norveške, a u ime predsjednika Ive Josipovića njegova savjetnica Zrinka Vrabec Mojzeš.

Druženje se na početku trebalo odviti iza leđa članova Stožera za obranu Vukovara, ali kada su doznali za ovu konferenciju sami su odlučili nazočiti dijalogu o pravima manjina. Unatoč željama, govor kojega je želio održati Vlado Iljkić iz Stožera nije bio dopušten. Pročitajte što je Iljkiću zabranjeno da kaže na konferenciji.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ne protivimo se, ali mi se tu u Vukovaru nikako ne možemo prestati pitati zašto stalno bezbrojne skupine dolaze tu u Vukovar pričati o neostvarivanju prava nacionalnih manjina ili o neostvarivanju njihovih temeljnih ljudskih prava.

Kao da se u Vukovaru, kao multijezičnom gradu, ne govori Srpski jezik ili neki drugi, kao da u Vukovaru ne postoje vrtići i škole, osnovne i srednja na isključivo srpskom jeziku i pismu, kao da se ne mogu ishodovati dokumenti na njihovom jeziku i pismu ili voditi sudski postupci ako to netko želi.

Kao da ne postoje sportski klubovi i kulturno umjetnička društva samo za tu manjinu, kao da se ne može kupiti tisak ili iznajmiti knjiga na njihovom jeziku i pismu u gradskoj knjižnici.

Kao da će netko nekom na nekom šalteru javne ustanove, ako nešto zatražite na Srpskom uskratiti uslugu! Govorimo li mi tu u ovom kontekstu o pravima nacionalnih manjina tj. srpske nacionalne manjine jer sa ostalih dvadesetak nema prijepora ni oko čega.

 

 

Čak nekad mislimo da ni naši sugrađani srpske nacionalnosti ne inzistiraju previše na dvojezičnim i dvopisanim pločama, shvaćajući u kontekstu kojeg zla bi se to trebalo ostvariti u preostalom malom dijelu prava koja nisu realizirana.

Shvaćajući pri tome koje se zlo dogodilo i koje za mnoge još traje.

Na preostalom dijelu prava monstruozno i protuzakonito inzistira Vlada Republike Hrvatske koja time zamagljuje stvarne i istinske probleme građana, neke navodno “nevladine” udruge i skupine te razni režimski intelektualci i avanturisti svih profila koji sebi dopuštaju luksuz olakog definiranja ljudi i događaja u Vukovaru.

Ono što bi stvarno trebalo, da bi se shvatio Kontekst prava da po gradu vise dvojezične i dvopisane ploče je da ovakve skupove iz hotela sa 4 zvjezdice preselimo na memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata svih nacionalnosti, spomen domu Ovčara i grobnici Ovčara, u udrugama roditelja poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, Udruzi Vukovarske Majke, udruzi Sunčica itd, te u koncetracijskim logorima Mitrovica, Stajićevi, Niš, Begejci i da ne nabrajam dalje.

Bilo bi dobro ovakve skupove održati i u svim mjestima u Hrvatskoj gdje su obespravljeni Vukovarci bili godinama prognani bez prava da znaju gdje su njihovi Članovi obitelji, na Život dostojan čovjeka, Dom, Obitelj. 

Ako se nekima to čini nemogućim predlažem da se sa Vukovarom upoznate na jedan vrlo jednostavan način…od vrata do vrata, razgovarajući sa obiteljima o njihovim sudbinama. Tek tada bi mnogi koji dolaze shvatili razmjere ovih stradanja i kontekst “simbol stradanja”, a samim time i stvarnu važnost tih ploča koje vise ili bi trebale visiti po gradu.

Možda bi tada prestati sotonizirati i stigmatizirati one koji još ne mogu zbog svega navedenog napraviti još i taj demokratski iskorak. Pogotovu se to odnosi na stradalnike Domovinskog rata sa osobnim iskustvom stradanja svih nacionalnosti, ali i civilne žrtve rata. Nemojte zaboraviti da su zadnje dvije ploče skinuli hrvatski branitelj i civil Srpske nacionalnosti…ili njih ne brojimo u manjne sa pravima.

 

 

Zastrašujuća je ta pozicija oduzimanja prava žrtvi u širem smislu riječi na dostojanstvo i barem minimalno suosjećanje s njom. Jednako je uznemirujuća i pravna pozicija s koje se dezinformira javnost i od strane Vlade RH-e i raznih tzv.nevladinih udruga vrši do sada neviđeni pritisak čak i na Ustavni sud, pokušavajući spriječiti legitimno i zakonito nastojanje žrtve da sama sebi pomogne ako to već ne žele učiniti oni koji imaju zakonodavne i izvršne ovlasti da to učine.

Možemo samo ponoviti da NIJE TOČNO da se ovim referendumom uskraćuju prava nacionalnim manjinama, NIJE TOČNO da je eventualna promjena uvjeta i zakonskih okvira koji reguliraju pitanje uporabe jezika i pisma nacionalne manjine, protivna ugovorima koji su potpisani s Europskom unijom tijekom pristupnog procesa.

 

 

NIJE TOČNO da je postotak od 50% diskriminatoran jer je već bio u ustavnom zakonu RH-e, ali se nalazi i u zakonima dugih zemalja i nikada ga nitko nije proglasio takvim.

NIJE TOČNO da će vraćanje cenzusa od 50% staviti van snage međunarodne, bilateralne sporazume s Italijom, Mađarskom ili Srbijom kako to zlonamjerno tumače razne “nevladine” udruge. Nije točno ni da se cenzus od 50% ne može sniziti lokalnim statutima kako je to preporučio Odbor ministara Vijeća Europe.

Dakle puno toga nije točno, a ono što nije točno ne može biti istina, a na neistini ili laži ne možemo graditi bolju, pravedniju i sretniju Hrvatsku za sve njezine građane.

Za nas temeljna ljudska prava i pravda nemaju predznak ni srpski ni hrvatski, a pravna država mora biti dostupna i učinkovita prema svima bez obzira na nacionalnu pripadnost, vjeru, rasu itd.

I još nešto, prestanite govoriti neistine o neostvarivanju prava nacionalnih manjina već o pravu da dvojezične i dvopisane ploče vise po gradu unatoč svemu…ili bolje reći, prestanite njihati konopcem na kojem je napravljena omča, u kući u kojoj su se mnogi objesili ili bili obješeni.

 

 

 

Share the Post