Blog

 

Noćas se je Pariz teturao u mraku terora. Francuska je zatvorila svoje granice i proglasila izvanredno stanje. Šest napada za sada je odnijelo 127 života dok je 99 osoba teško ranjeno.

Kršćani diljem svijeta mole za Pariz. Mole se Duhu Svetomu.

„Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.“ (Rimljanima 8,26).

Molimo se za žrtve. „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.“ (2. Korinćanima 1, 3-4)

Od Boga molimo milost, mir i mudrost za vođe. I pravdu za sve.

Čak ukoliko ne znate riječi kojima biste molili, znajte da vaša tuga i suosjećanje za žrtve u Parizu same Ocu govore u njihovo ime. U molitvi je bolje imati raskajano srce bez riječi nego riječi u kojima srca nema.

I ova će noć u Parizu biti mračna.

Ali naš Otac ulazi u tu tamu. On koristi smrt svoga Sina da donese svjetlo i život onima koji vjeruju u spasenje po Bogu. Tama može vladati tijekom noći, ali zvijezda Danica ne gubi svoj sjaj i Krist Kralj uvijek vlada.

Terry Anderson, kršćanski novinar, sedam godina taoc u Libanonu, piše o svojem iskustvu: „ Mi najbliže dolazimo Bogu u našim najtežim trenutcima. Najlakše je čuti Boga kada si lišen ponosa i oholosti, kad ničega nemaš na što bi se oslonio  – osim Boga. I bolan je dolazak do te točke, ali kad dođeš, Bog je tamo.“

Bog je noćas bio u Parizu. Ma koliko god ova Europa odbacivala Boga i koliko god se i sama Francuska odricala svojega Oca on je i sada U Parizu.

On je tamo gdje ljudi pate.

Pridružimo mu se.

Na koljenima.

 

(dr Jim Denison)