Moja supruga ima veliko srce za samohrane majke. Ona voli povesti neku od njih kada idemo na ručak u restoran. Tijekom svih ovih godina primjetio sam njihovo uzajamno poštivanje. I vole kada im privučem  sjedalicu. Više nego jednom posebno bi mi zahvalile. Jedna majka naročito mi pada na pamet. „Joj“, rekla je, brišući naglu suzu u svojem oku, „ima već dugo od kada je netko to učinio za mene.“

Je li i kod vas prošlo „već dugo“ da je netko za vas nešto učinio?

Ljudi znaju biti tako neodgojeni. Sirovi. Grubi. Mi drugima otimamo parking mjesto. Mi zaboravljamo ljudima imena. Bismo li mogli biti barem malo ljubazniji? Zar je stvarno prošlo toliko puno vremena od kada vam je netko privukao sjedalicu u restoranu?

Onda pustite Isusa neka to učini!

Ne odbacujte naglo ovu ideju. Primite Kristovu ljubaznost. On je vaš mladoženja. Dopustite Kristu neka učini ono što on čezne učiniti. Jer kad primite njegovu ljubav biti će vam lakše svoju dati drugome.