Blog

 

Kad su Izraelci to vidjeli,

pitali su jedan drugoga: »Što je to?«

 

(Izlazak 16,15)

 

Jednog dana vjeroučiteljica zaželi objasniti djeci kako je Bog osigurao hranu za Izraelce u pustinji. Kako bi, za učenike, priču učinila živom ona je napravila nešto što je predstavljalo „manu“. Izrezala je kruh na male komadiće i prelila ga medom. Njezin je recept bio nadahnut biblijskim opisom mane koji kaže: „imala je ukus medenog kolačića.“ (Izlazak 16,31)

Kada su se Izraelci prvi put susreli s Božjim kruhom s neba, on je izgledao, na zemlji pokraj njihovih šatora, poput inja. „Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: »Što je to?« Jer nisu znali što je.“ (15).

Hebrejska riječ „MAN“ znači „ŠTO“, i zato su to prozvali „MANNA“. Otkrili su da je mogu mljeti i od nje praviti kolače ili je kuhati u loncu (Brojevi 11,7-8). Štogod je to bilo, imalo je zapanjujući nastanak (Izlazak 16,4-14), jedinstvenu strukturu (14) i jako kratak vijek trajanja (19-20).

Ponekad nam Bog nešto osigura na nevjerojatno iznenađujući način.

To nas podsjeća da On nije vezan našim očekivanjima, i da mi ne možemo predvidjeti što će On odabrati i učiniti. I dok mi čekamo, fokusirajući se na ono tko je On, umjesto da razmišljamo što bi to On trebao učiniti za nas, mi pronalazimo radost i zadovoljstvo u našoj vezi s Njim.

Drag Bože. Molim te pomozi mi da prihvatim tvoje darove i način na koji mi ih dostavljaš. Hvala ti što brineš za mene i što vodiš računa o mojim potrebama.

 

Oni koji dopuštaju Bogu da brine njima uvijek će biti zadovoljni.