Kruh naš svagdašnji 28 10

 

Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

(Psalam 139, 17)

Moj sin uči brojiti od jedan do deset. Sve broji, od igračaka do stabala. Broji stvari, koje ja skoro i ne primjećujem, poput divljeg cvijeća na svojem putu do škole ili prstiju na mojim nogama.

Moj sin me također podučava kako ponovno brojiti. Često sam toliko uronjena u stvari koje nisam dovršila ili koje ne posjedujem, da propuštam vidjeti sve one dobre stvari oko sebe. Ja sam zaboravila brojiti svoje nove prijatelje koje sam upoznala ove godine i uslišane molitve, suze radosnice koje sam isplakala i trenutke smijeha s dobrim ljudima.

Mojih deset prstiju nisu mi dovoljni za nabrojiti sve što mi Bog daruje iz dana u dan.

“Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne – ravna ti nema! Kazivat’ ih i objavljivati želim, al’ odveć ih je da bi se nabrojit’ mogli.” (Psalam 40, 6)

Kako bismo uopće i mogli početi brojiti sve blagoslove spasenja, pomirbe i vječnog života?

Pridružimo se Davidu dok slavi Boga, zbog svih njegovih dragocjenih misli o nama i zbog svega onog što je za nas učinio, kada kaže: “Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!” (Psalam 139, 17-18)

Naučimo se ponovno brojiti!

Gospodine, Tvoja su djela tolika i dobra da ih ja ne mogu sva nabrojiti.

Ali zahvaljujem ti na svima njima.

Zahvalimo Bogu za njegove nebrojene blagoslove.

 

Share the Post