Vrabac samotnik ima pet sljedećih svojstava.

Prvo, da se postavlja na najviše mjesto što može.

Drugo, da ne voli društva, pa ni društva drugih vrabaca.

Treće, da kljun diže u zrak.

Četvrto, da nema izrazite boje.

Peto, da ljupko pjeva.

Ista svojstva treba imati duša u motrenju.

Mora se uzdignuti iznad prolaznih stvari, ne osvrćući se na njih kao da i ne bi postojale.

Tako će voljeti samoću i šutnju da ne će trpjeti nikakvo drugo stvorenje.

Upravit će srce prema djelovanju Duha Svetoga,

odgovarajući na njegova nadahnuća i želje, zato da postane dostojnijom njegovog društva.

Ne treba imati određenu boju, jer se nije odlučila ni na što drugo

nego da što bolje spozna kao volju Božju.

Konačno, treba ljupko pjevati u motrenju i u ljubavi svoga Zaručnika.