Blog

„Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.“ (Ivan 12, 3)

Čitajući tumačenja Svetog pisma često ćete, po pitanju ovog ulomka, naići na tumačenja kako je „čin brisanja Isusovih nogu kosom, u prvom stoljeću u Palestini, bio čin Marijine neprikladne neskromnosti.“

Pošteno govoreći, teško je zamisliti vrijeme ili mjesto gdje se jedan takav čin, izlijevanja libre miomirisa (koji se danas uglavnom prodaje na mililitre) po nogama gosta na večeri, te zatim brisanje njegovih nogu kosom, ne bio držao neprikladnim ili neskromnim. Neprikladnosti ovog prizora pridonosi svakako i korištenje nardove pomasti, koja je stajala kao godišnja plaća i koja se je uvozila iz Indije – što ni uz današnje metode putovanja ne bi bilo baš skoknuti po nju iz Palestine.

Marijin čin poštovanja iziritirao je najmanje jednog od učenika i vjerojatno uznemirio ostale goste, kojima su nosnice sada bile ispunjene neodoljivim mirisom narda umjesto mirisima večere koja je bila pred njima.

Zašto je Marija to učinila, zašto je izlila svoju ljubav i poštovanje na jedan tako očito ekstravagantan način? Moglo je biti puno mogućih razloga, ali imajući u vidu skoru Isusovu smrt koja se je sve snažnije nazirala, čini se da je Marija dala sve, jer je znala da je to bila posljednja prilika koju je imala. Znala je da je kraj blizu i zato se nije ustezala.

Ponekad vas netko zna upitati da kažete što biste učinili kada biste znali da vam više nije preostalo puno vremena za živjeti. Možda je zanimljivije pitanje što biste učinili ako biste znali da Isusu nije preostalo još puno vremena. Biste li bili voljni učiniti nešto „naizgled neprikladno“ kada biste znali da je danas vaš zadnji dan sa Spasiteljem? Biste li bili tada voljni, konačno izliti svu svoju ljubav i svo svoje obožavanje na Isusa, sve do posljednje kapi?

MOLITVA

Isuse Kriste, tako nam je malo vremena preostalo za klanjati se Tebi. Učini da svaki naš preostali trenutak bude toga vrijedan.
Amen.