07www.zoranvukman.com 07 06 2015

 

Nakon posjeta pape Franje Sarajevu, zanima me prvenstveno ovo: hoće li sada katolici i Hrvati u BiH prestati biti latentno diskriminirani, hoće li prestati iseljavati iz te susjedne države, hoće li predstavnici vlasti i medija u Sarajevu (bošnjačka i srpska strana) nakon što su iskazali svoje poštovanje i divljenje Bergogliu, pokazati isto takvo poštovanje i toleranciju prema Rimokatoličkoj crkvi koju predstavlja i katoličkim vjernicima u BiH, hoće li obnavljati porušene crkve i pozivati Hrvate da se vrate, ili će sve ostati na lijepim riječima nakon kojega će katolici ostati sumnjivi element i nepoželjni entitet u državi koja funkcionira voljom međunarodne zajednice, kao suprotektorat američkih i turskih interesa?

Papa Franjo, koliko god bio neposredan u svom nastupu, koliko god plijenio pozornost i nekatolika, ostaje pitanje kakve će to imati stvarne pozitivne konzekvence po mjesnu Crkvu i katolike koji trpe kao manjina u državi u kojoj ne samo da su doživjeli etničko čišćenje (Republika Srpska i srednja Bosna), nego su još proglašeni i agresorima na vlastitoj zemlji (Hercegovina).

Papina propovjed na Koševu bila je vrlo kratka, usredotočena na mirotvornu poruku koja izvire iz Starog i Novog zavjeta. Sve što je govorio za vrijeme svog kratkog posjeta BiH, odnosilo se na Isusov zaziv – blago mirotvorcima. I tu se nema što dodati ni oduzeti.

No tek ćemo vidjeti kakva je stvarna percepcija Papinih poruka od strane bošnjačke i srpske javnosti, luče li oni osobu Bergoglia i njima omraženu ustanovu Katoličke crkve kao dvije stvarnosti, ili Papin nastup doživljavaju kao pružanje ruke i poziv na dijalog od strane katolika i Crkve. Ako im samo imponira osoba pape Franje, ako se njemu dive a prema Crkvi koju predstavlja zadržavaju zazor – onda tu nešto nije u redu. Plodovi Papina posjeta mogli bi u tom slučaju brzo usahnuti. Čini se da mnogi ateisti, agnostici i nekatolici upadaju u nesporazum s vlastitim shvaćanjem katoličke vjere i Crkve – vide je kao instituciju zastarjelu, licemjernu i antipatičnu, a ovaj Papa je postao za njih – „naš“ Papa koji tu Crkvu prema njihovoj percepciji prilagođava njihovom pogledu na svijet. Oni ne vide Crkvu koja jest nego vide papu Franju i zamišljaju kakva bi trebala biti Crkva kao prihvatljiva općenito nekršćanima i nevjerujućima.

Papine poruke nimalo se ne razlikuju od poruka njegovih prethodnika, no čini se da ih on izriče u nekonvencionalnom stilu koji oduševljava svijet. Svjetski mediji papu Bergoglia doživljavaju kao svojevrsnog celebrityja, kao Papu koji je potpuno usklađen s duhom vremena. Njegov dolazak u Sarajevo podsjetio me na posjet neke velike pop-zvijezde koja je došla u mirotvornu humanitarnu misiju.

Mogao je tako doći i Bono s U2 u Sarajevo, poruke bi bile iste, euforija slična, a na koncertu bi se ujedinili sva tri naroda i sve tri vjere. A ja kao katolik vapijem: uz dužni respekt papi Franji, treba mi Papa koji dolazi svojoj katoličkoj braći i sestrama, koji k nama dolazi kao Pavao naših dana koji obilazi mjesne kršćanske Crkve, ohrabruje ih i krijepi, podiže i čuva u svijetu, bez podilaženja tom svijetu.

U kontekstu vica o Muji i Hasi kad ovaj prvi potonjem kaže: jesi li znao da je izabran novi Papa i da je katolik? – ponavljam, upravo trebamo papu katolika koji svjedoči mistiku naše vjere, a ne papu koji je svjetovni papa, papa političar, papa pop zvijezda, papa celebrity, potreban nam je papa molitelj, mistik, čovjek koji u prvi plan stavlja Krista. Za njegova boravka u Sarajevu nije u prvom planu bio ranjeni Krist koji dolazi svojoj stradaloj Crkvi, nego je u prvom planu bio papa rock zvijezda kojemu licemjerno plješću oni koji su do jučer u toj zemlji proganjali Katoličku crkvu.

Oprostite, ali ja ne vjerujem u takav dijalog i u takvu toleranciju.

Ne vjerujem u Krista koji podilazi svijetu nego u Onoga koji kaže: ja sam Istina, Put i Život.

„Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu – ja vas izabrah od svijeta – zato vas svijet mrzi.“ (Ivan,15,18-19)